Sve do jučer bile ste najbolje prijateljice, ili dečko i cura, ili možda kolege na poslu koji se druže i van radnog vremena, uvažavaju se međusobno, poštuju i cijene, možda čak i obitelj, bliže ili dalje krvno srodstvo, no odjednom se ta osoba koja vam je toliko značila, koja je znala o vama sve, uključujući događaje pojedine minute u danu, koja je bila upućena u vaš svaki korak, koja je bila ključarica Vaših tajni i svih budućih ideja i planova počinje „čudno“ ponašati! Koji bi uopće bio razlog da se ta draga osoba počela jednostavno distancirati od vas, bez objašnjenja, bez razgovora, bez potrebe za rješavanjem eventualnih nedoumica za koje “možda” ni niste znali da postoje, teško da ćete odgonetnuti sami.
Naime, možda ste vi odjednom osjetili da se nešto događa i intuitivno naslutili da tu nešto „smrdi“ pa digli slušalicu, probali je dobiti na telefon, ali niste uspjeli od prve, pa ste probali i drugi put objašnjavajući samome sebi da ste sigurno „zabrijali nešto u glavi“, jer, sve je ok, nije se desila nikakva svađa, nikakve konkretne razmirice ili nešto slično, ali odgovora nema! Možda ste slali poruku ili mail, a odgovori koje ste dobili, ako ste ih dobili, bili su kao na sudskom ispitivanju : da, ne, ok je sve, ne znam, u guzvi sam, nije ništa…itd., bezbroj kratkih slogova za koje vam se u momentu pričinilo da ih morate loviti kao udicom ribe u izlovljenom jezeru, pa nikako da neka naleti.
Zapamtite, i neodgovaranje je odgovor!
Apsolutno jasan i bez imalo dvojbe, vrlo lako prepoznatljiv i bez sumnje čitljiv!
Nejavljanje je uvijek odgovor u kojem stoji neka vrsta negacije, nedovoljne važnosti, slabog prioriteta, pokazatelj nebitnosti ili jednostavnog nerazumijevanja!
To može biti kratkoročna ili dugoročna situacija koju je ta osoba(ova koja se ne javlja) izabrala za sebe, ali nikako ne i za vas!
Nitko osim vas samih ne može odlučiti kada će se i kako neki odnos završiti jer da bi odnos mogao uopće započeti, održavati se a potom i prekinuti potrebne su dvije osobe!
U tom slučaju, ukoliko vas netko drži na distanci, na odstojanju kroz ne komuniciranje, ta vam osoba vrlo jasno daje znak da ste joj:
- nedovoljno važni,
- nedovoljno jasni,
- da ne razumije vas, vaše ponašanje, življenje vaše istinu (jer ili nema kapaciteta razumjeti vas ili živi u otporu jer joj treba vremena da to „provari“ ili jednostavno ne želi)
- da je ljuta na vas ( čitaj” ljuta na sebe”), ili možda ljubomorna (a ne zna se nositi sa tim osjećajem u sebi, niti ga možda prepoznati, opet ogledalo vlastite osobnosti)
- ne poštuje vas zapravo u mjeri u kojoj ste mislili
U svakom slučaju, ni jedan od navedenih razloga nema veze sa vama osobno!
Naime, radi se o tome da se odnosi zasnivaju na energiji i na energetskom privlačenju!
Kako se mi mijenjamo kroz naša iskustva ovisno o okruženju u kojem jesmo, kroz vrijeme i kroz život, tako se mijenja i naša energija. Neke se energije nakon određenog perioda počnu toliko razilaziti da se počinje činiti kao da se ljudi jednostavno vise ni ne razumiju, kao da govore različite jezike, kao da jedan drugog ne čuju, kao da preko noći pripadaju različitim kulturama ili svjetovima. Zapravo se samo mijenjamo kao i sve oko nas, što je jedina i najprirodnija pojava.
Nekome ta promjena odgovara, nekom drugom pak podrazumijeva kao da si sišao s uma, izaziva čuđenje ili zgražanje, no tko od nas ima ikakvo pravo onog drugog tražiti da živi po tuđim pravilima, usmjerenjima, kad dobro znamo da univerzalno rješenje ne postoji za nikog od nas!
Ponekad neki ljudi odluče živjeti po pravilima drugih, kratko ili zauvijek, nesvjesni da tako svakim danom sve više gase vlastiti životni plamen. U strahu od odbacivanja odluče da ne talasaju puno i žive na jedva tinjajućem pepelu nesigurni što im donosi sutra, u konstantnoj bojazni da ne razočaraju, da ne naprave krivi korak, da ne dižu frku, da žive ispod vela, polu nevidljivo jer ako pogriješe, samo još jednom, tek onda ih nitko neće htjeti, ni voljeti, ni biti im blizu… I tako prožive život a da ga nisu ni živjeli!
Ali ima i onih koji odluče živjeti po svome! Neki malo manje, neki malo više. Kako bismo sami živjeli slobodu, istu moramo moći i dati! Tu naravno mislim na one koji vam se ne javljaju! Kažu šutnja ili ignoriranje najviše boli! Samo koga? Onoga koji zna da je nešto pogriješio, učinio loše i svjestan je toga u sebi. Tu osobu boli nejavljanje i distanca, jer dobro zna, zašto je do nje došlo! Nekog drugog, tko nije imao loših namjera, loših djela, loših misli ili želio bilo koga povrijediti a možda je samo naglas izrekao istinu koju netko ne može razumjeti, možda u tom trenutku, a možda uopće ikada, tu osobu distanca ne boli.
Dapače, ta osoba je razumije! I živeći vlastitu slobodu, pokazuje primjerom onome koji je distancu postavio da živi istu slobodu u svome miru, poštujući odluku te druge strane!
Ljudi se mijenjaju, mijenja se energija u nama, a s njome i odnosi. Sve na ovome svijetu ima rok trajanja, pa tako i odnosi nažalost ili na sreću. Svjesnost da smo ovdje prisutni samo treptaj u vječnosti daje nam mir da svakog u miru otpustimo kad dođe vrijeme za to, pa makar se to na prvu činilo preteško i pre bolno. Svatko od nas ima svoj put, svoju slobodu izbora. Naučimo je poštivati i otpustiti sve ono želi ići od nas, u miru…