NA PUTU PREMA SEBI

Svakome se od nas u nekom trenutku života dogodi da se pogubimo, izgubimo kompas, ne znamo kako smo se našli tu gdje jesmo, nezadovoljni, a ni ne znamo sa čime, ni zbog čega, i najgore od svega je da u tom trenutku ni ne znamo kamo bismo se htjeli maknuti ili uopće stići . Odgovor na pitanje kako i kamo uopće krenuti, u kojem smjeru, s kim, s čim, zašto, u trenutku predstavlja veći napor od razumijevanja matematičkih integrala i derivacija ( koje nikad neću razumijeti zašto ih trebamo učiti kad nam to znanje-kratkoročno stečeno-nikad neće trebati-bar meni do sad nije).

Kad se nađemo u tom stanju „zamke ne bivanja u sadašnjem trenutku“, jer smo konstantno u mislima u vlastitoj prošlosti, bliskoj ili dalekoj, totalno nevažno, jer ni jednu od njih ne možemo promijeniti, (ali kopamo po njoj, kao da ćemo tunel do Australije iskopati), dešava se blokada kompletne pameti, uma, mudrosti, razboritosti koju smo do nedavno posjedovali, blokiraju se svi centri za zdrav razum! Jesmo li u prošlosti ili guramo glavu u budućnost sa fantazijama koje sami izmišljamo i koje se vjerojatno nikad neće desiti, zabrijavamo sami sebi ideje koje kombiniramo sa strahom, te stvaramo ubojiti mix za definitivno neživljenje u sreći, radosti, miru, a miljama daleko od ljubavi, u kojoj bismo jedino i trebali obitavati. Jer zato smo i tu, na ovome svijetu, to je već svima jasno do danas, zar ne?

Zašto je tome tako, zašto nas u životu ničim izazvana odjednom ošine neka munja, stvori razdor u nama, krene da postavlja tisuće pitanja, preispituje svaku misao, razmišljanje, zaključak, pa opet ponavlja sve ispočetka kao da smo maloumni pa do malo prije sve što smo zaključili nema veze sa ničim. O emocijama koje se tu roje, izmjenjuju brzinom svjetlosti, mijenjaju kemiju našeg organizma te posljedično definiraju naša ponašanja do neprepoznatljivosti i imaju takve ups and downs-e koje ni najjači EKG ne bi mogao popratiti…Dijagnoza tahikardije na najjače izmjenjuje se sa zastojem srca i nemogućnošću disanja.( samo karikiram, naravno, ali nije daleko od istine) Ako ste do tu tud došli i izvukli se, bravo, bravo za vas, svi dođemo ovdje kad tad! Za one koji još nisu, budite spremni, najbolje tek dolazi. Stvarno, vjerujte mi na riječ, na iskustvo, najbolje dolazi tek tada, kao što je zora najsjajnija nakon najjače tame, u svitanje!

Tako da, tek kad se pogubite, tek tada ste kročili na pravi put da se pronađete!

Sve što su Vas u životu učili, pokazivali kao ispravno, davali do znanja da samo ako ćete biti takvi onda ćete biti uspješni, sretni, pravi ljudi,bla, bla, bla, sve su Vam prodavali priče!

Priče koje su drugi prodavali njima( vaši roditelji, i učitelji, i svećenici, i prijatelji, i tetke i ujaci, i svi bez iznimke) pa su ih svi oni usvojili kao ISTINU. Ali ja ću Vam reći da to ISTINA nije. Nije za Vas! Njihova možda jest i imaju pravo da je žive, da vjeruju u nju, i da je propagiraju svijetom jer im to odgovara. Ali vi to ne morate slušati, ni vjerovati, ni živjeti tako! I vi to znate, jer da ne znate, ne bi zaglibili sami sa sobom i tisućama pitanja i razbijanjem glave, i preispitivanjem , pa što mi se dovraga događa?

A znate da to kad krene nema nazad, i nema bježanja, i nema laži, i samo je ISTINA to što želite saznati, o sebi, o drugima, o svijetu, o životu, o odnosima, o prijateljstvu, o vlastitoj svrsi, o tome kako se vratiti sebi, i biti svoj, autentičan, onaj koji jesi, onaj koji je stvoren i ovdje je s razlogom!

Istina je nešto najljepše što možete otkriti (ako si dozvolite). Prvo o samome sebi, a kad spoznate tko ste odjednom znate sve o svima, jer to otkrivenje dolazi u paketu jedan plus jedan. Otkrij istinu o sebi i na dar dobiješ istinu o svima oko sebe. Nije li to divan dar? Čudesan, rekla bih, mada i začuđujuć, jer nikad ne znaš kakvu ćeš istinu o sebi otkriti .( a ona će ti pokazati i tko su onda drugi oko tebe)

Kažu da nije pametno dijeliti savjete, ali ja ne mogu završiti ovaj tekst bez savjeta kako do istine doći, kako doći do samog sebe, kako ne živjeti u prošlosti ili budućnosti, kako ne biti okovan strahom ili iluzijom koju strah stvara, kako se maknuti od tahikardije i slušati mirne otkucaje srca kroz življenje vlastite istine!

Samo je jedan način za uspjeti u tome: postani ljubav, živi ljubav, daruj ljubav, sve promatraj s ljubavlju, sve primi s ljubavlju, sve otpusti s ljubavlju.

Budi sada i ovdje, uvijek u ljubavi…