Kažu pojedini stručnjaci da je osnovno pravilo za uspješan život imati ideju ili viziju svojeg puta, plan kako to sprovesti, te zacrtani pogled u stvarnost vlastite budućnosti i cilja kojeg želimo postići. Imala sam tako i ja, viziju sebe i svoje budućnosti, zapravo više njih, koje su se izmjenjivale kroz vrijeme, kroz godine i najviše ovisile o mojem „trenutnom raspoloženju“ nonšalantno govoreći.. Za svaku od tih ideja-pogleda u budućnost, mislila sam da će to biti najbolje za mene, savršeno zamišljeno, kratko i jasno-idealan ishod uz pronalazak apsolutne životne svrhe!
Vrlo je vjerojatno da je u tom momentu, kada sam imala te prethodne ideje, svaka od njih uistinu i bila moj najbolji plan i moj najbolji planirani ishod, jer ako uzmemo u obzir činjenicu da svatko od nas za sebe želi najbolje, i spreman je potruditi se oko toga, onda ni plan ni cilj ne mogu odskakati od savršenog, zar ne?
No, nije uvijek bilo tako savršeno…
Jedno su naše želje, a drugo su mogućnosti, stara je izreka i totalno pogrešna metafora koja nas nažalost i dan danas često vodi kroz život i to krivim putevima. Kažem krivim zato jer su naša naučena očekivanja toliko ograničena, štura i slaba da bez novih postavki, koje moramo stvoriti, ni nema mjesta za širinu opcija ili dodatne mogućnosti kako to izreka kaže.
Naime, naše vizije počivaju prvenstveno na faktorima koje poznajemo, na iskustvima koja smo proživjeli pa bi ih u budućnosti unaprijedili, na učenjima iz okoline, okruženja, na malo tuđih iskustava-površno gledano, jer imamo samo svoju sliku i svoje viđenje istih,( što ne mora uopće podrazumijevati da vidimo kako stvarno stvari stoje) i konačno, na onome što je naš um do tada spoznao kao vjerojatne mogućnosti.,
To što su vjerojatne mogućnosti, do sada svi znate da je to samo pojam u statistici , a za statistiku znamo što se kaže…nije neka fina riječ, a ni zakonita radnja ili zanimanje.
Ipak, kad ste mladi i/ili zeleni kao zelena jabuka, rekao bi moj otac, onda vam je svaka stavka iz statistike, božje slovo na papiru, a to znamo da je istina koja se ne preispituje!
( još jedan faul !!! )
Preispituje se itekako, preispituje se sve što ima veze sa vašim životom, vašom sudbinom, vašom budućnosti. Pogotovo ako imate osjećaj da Vam nešto tu smrdi, da ne ide kako bi trebalo, da imate više padova nego uspona, da Vam ne sjeda najbolje ni taj proces niti smjer kako se sve odvija i naposljetku , čini vam se da da sve što radite radi protiv vas!
Ako imate pomisao da ste odluku donijeli ishitreno, da je niste prespavali, dovoljno promislili, a najvažnije da je niste dobro isplanirali, sa svim potrebnim parametrima, uff, nije dobro, bar ne taj tren.
Ako ste iole blizu takvim osjećajima da vam se čini da ipak niste na pravom putu, da možda i niste donijeli pravu odluku ili plan, da ste više loše volje i lošeg raspoloženja nego obično, da ne osjećate strast i/ili uzbuđenje zbog svega što radite, da vam nedostaje polet i radost i jedva čekanje sutra, ajme, STANITE, zaustavite se, prekinite sve prije nego li bude prekasno, prije nego prođe pola života na krivom kolosijeku koji uopće ne vodi tamo kamo ste krenuli.
Ako to vidite sada tu na pola puta i pitate se što učiniti : Odustati ili posustati, da li dalje, kuda dalje i kako dalje, bitno je vjerovati….Jer put te čeka, kao i nastavak u sljedećoj kolumni.
2.dio
Vjerovati sebi, a onda i svemu oko nas , svemiru, Bogu, energiji, višoj sili, zakonima univerzuma, kvantnoj fizici ili kako god mi zvali to nešto neopipljivo, što SVI znamo da postoji, ali ne znamo što je ni kako se zove, osnova je i temelj da krenemo na put vlastitog ostvarenja, rasta, napretka i napokon življenja samog života!
Koliko često vam se dogodilo da kad ste trebali donijeti neku odluku da vam se pojavio čudan osjećaj, možda glas intuicije, kojeg niste htjeli poslušati? Zapravo činilo Vam se da ima nekog smisla u tome što čujete, što mislite,što prolazi kroz vas, ali neeeee, odjednom se pojavi onaj čovječuljak u glavi sa glasom logike i razuma koji pomete sve novonastale misli kao da je prebrisao prašinu na ormaru, tap-tap, i nema više intuitivnih misli, nema više što ako, pa možda, a da vidim ovako, nema toga i već ste na pola puta da odradite stvar kako vam logika nalaže, doslovno naređuje. I što bi tu postavljali puno pitanja? Tako se to radi, i to je to, nećemo izmišljati toplu vodu, zar ne?
Da vam otkrijem jednu informaciju, jako važnu, da nije bilo onih koji su otkrili vatru, mi bi se i dalje kupali u hladnoj vodi! Ok?
Jel’ Vam to možda nešto govori? Ako ne, ne pratite me još uvijek, zašto onda gledate da kupite novi mobitel, što fali onom od prije 3, 5 godina, ili onom koji se u kutiji nosio i imao 10-20 kilograma, prije 20 tak godina? Pa mogli ste s njega zvati kao i sa ovog telefona danas! Ili sad hoćete nešto više, pa onda mislite da će to doći sa telefonom?
Hm, znate što mi nikako ne ide u glavu, kako možemo opravdavati svaki napredak, rast, promjenu, ekspanziju koja se odvija vani, tamo negdje gdje bi svi sve ubrzali, automatizirali, popravili na bolje, robotizirali ili što? Više nam se ni u dućan ne da ići ako to može obaviti Wolt – Bolt za nas…. Sve je stres, gužva, panika, brže-bolje-jeftinije-pristupačnije-efikasnije-produktivnije, a mi se pretvaramo u štakore u kavezu koji se u svojoj vrtnji kotrljaju i ubrzavaju, a mi ni ne pomislimo da bismo možda mogli sići sa tog zahuktalog vrtuljka smrti, već samo brže i brže lovimo korak, pa trčimo, prestižemo jedni druge i na kraju pregazimo i nekog usput, samo iz utopijskog htijenja da ćemo nekamo stići prije svih drugih!
Kako ja to vidim, jedini put gdje ćete sigurno stići prije svih drugih na ovaj način je groblje!
Da, dobro ste pročitali! Okrenite se malo oko sebe i zapitajte se, koliko prijateljica, prijatelja vam se u posljednje vrijeme žalilo da ne mogu više? Koliko njih vam govori već duže vrijeme kako mora donijeti neku odluku da promijeni način života! Za koliko njih je danas nažalost prekasno, jer nisu odluku donijeli na vrijeme?
Ovo možda nije klasičan motivirajući tekst, ali je svakako upozoravajući i vrijeme je da počnemo ozbiljno promišljati o svemu oko nas! Vrijeme je da kad nam se uključi intuicija ( ako imamo sreće za to-ili zasučemo rukave pa radimo na njoj da je čujemo, jer to se sve da naučiti), da joj se zahvalimo, ljubimo pete i skute, i djelujemo! I da sa najvećom metlom isprašimo sami onog čovječuljka koji je do sad brisao prašinu sa našom intuicijom i nama samima. Da napokon djelujemo onako kako nas naš unutarnji glas zove, da slušamo srce, svoju dušu koja sad već viče iz sveg glasa, u posljednjem pokušaju da nas spasi! One koji se još mogu spasiti!
Vrijeme je za odluke, ozbiljne odluke, i to definitivno nisu one da li ću kupiti IPhone ili Samsung, ili BMW-a ili Teslu… Novu haljinu ili odijelo, koja torbica mi je bolja i misliš li da bi trebala možda na liposukciju, jer gle ove na IG…. Whaaaaaat????
Sredite se ljudi!
Vrijeme je za odluke koje odgovaraju sljedećim pitanjima:
Što je moj Život?,….Tko sam ja u njemu?,…. Kako živim?,… Koga volim?,… Volim li uopće sebe?,…(ako ne slušaš intuiciju-odgovor je 100% ne voliš-garantiram ti to), Koja je moja svrha?,…. Da li sam sretna, s ovim poslom, domom, obitelji, partnerom, karijerom?…Da li je ovo SVE za što vrijedi živjeti?,… Kako da to promijenim?,…Kako da promijenim sebe?,…Kako da budem od koristi društvu, svijetu?… Mogu li nekako više doprinijeti?!!
Imate li odgovore? Ili bolje, imate li hrabrosti da promislite,popričate sami sa sobom i iskreno odgovorite na ta pitanja?
Jer, samo tada, iz najdublje istine i vjerovanja u nju mogu doći pravi odgovori a s njima i prave odluke! Odluke koje će za Vas i mene stvarati zadovoljniji, sretniji i zdraviji svijet!