Kažu da su znakovi svuda oko nas i da nam se pokazuju na nevjerojatnim mjestima poput određenih stihova dok slušamo pjesmu, rečenice koju čujemo usputno u tramvaju a nisu bile ni namijenjene nama( jer niti smo bili sugovornici ni sudionici tog razgovora), bilbord reklame koja se obraćaju upravo i direktno nama ili titlovi za vrijeme filma kojeg gledamo.
Upravo titl iz filma, odnosno rečenica koju sam najprije čula, a zatim i pročitala na ekranu, jer se u tom momentu vrijeme usporilo, skoro pa i stalo. U tom trenutku postojala sam samo ja, zablokiran TV, scena iz filma i zaleđen titl koji me osupnuo i prikovao mi misli u SADA.
Znam da je suludo pomisliti a kamoli reći na glas da je vrijeme stalo, ali sigurna sam da Vam se barem jednom u životu desila takva situacija, i da ćete mi povjerovati na riječ.
Desi se to kada se najmanje nadaš ali i kada si najviše spreman primiti poruku koja čeka na tebe već odavna. Čeka na tvoju spremnost da je čuješ, a još važnije da je razumiješ i da vjeruješ da je ona tu samo za tebe!
Rečenica koja je probudila moj unutarnji svemir, uzburkala moju nutrinu i pokrenula energiju koja bukti, rasplamsava život i konačno kreira, bila je izrečena od Donalda Crowhurst-a, britanskog biznismena i mornara amatera dok je planirao svoj misteriozni put oko svijeta na jedrilici/brodu koju je sam izumio i odlučio se na pothvat za kojeg nije imao nimalo iskustva uz minimalno teoretskog znanja, samo duboku volju i vjeru u samog sebe. Izjava koja baca u razmišljanje svakog tko traži svoju svrhu na ovome svijetu glasila je
: „Ako radiš ono što je već netko drugi postigao, samo živiš u sjeni drugih ljudi“
Možete li zamisliti snagu, hrabrost, odlučnost i nepokolebljivost u takvoj izjavi? Možete li osjetiti vjeru u sebe i svoje sposobnosti, one za koje još ne znate da ih imate, koje još niste ni otkrili dosad? Možete li povjerovati da je i Vaša svrha da budete jedinstveni, posebni, značajni po nečem zbog čega ste došli na ovaj svijet!
Možete li samo za trenutak zastati i prisjetiti se nečeg u čemu ste bili dobri kao nitko drugi, posebni i drugačiji, za čime ste osjećali strast i uzbuđenje, pa makar to bilo skakanje u dalj ili preko kozlića na tjelesnom u osnovnoj školi! Možda je to bila brzina u lovicama, možda najbrže čitanje riječi u minuti, možda trčite brže od drugih ili svirate ili pjevate, ili slikate. Ili popravljate po kući, ili kuhate, pečete kolače, igrate šah, radite najtočnije Excel tablice, planirate, gradite, njegujete, pomažete, grlite, volite ljude…
Sve se broji, baš sve…nema nečeg vrjednijeg, nema više ili manje važnog, nema nebitnog.
Sve ono što ostavlja trag, sve ono što ste učinili samo vi, prvi prije svih ili drugačije od svih, na svoj način, svojom voljom, svojim stilom, svojim viđenjem konačnog, sve to je TO!
To je ono što vas čini toliko posebnima da vas smatraju unikatom, nezamjenjivima, onima koji ne žive u tuđoj sjeni!
Onima koji prihvaćaju odgovornost, koji poštuju slobodu i njene zakone, koji znaju da su ovdje radi veće svrhe od one koju nameću okolina i okruženje od dana rođenja. Oni koji ne bježe od straha, izazova života, ralja koje postavljaju svi oni koji ne shvaćaju, koji još nisu spremni čuti i vidjeti, oni koji još hodaju u snu.
Ti koji ovo čitaš, i došao si do kraja teksta, ti si spreman i budan! Ti ćeš znati kako je Donaldova rečenica samo poziv da kreneš( ako krenuo do sad nisi). Da kreneš u ostvarenje svoje svrhe, da izađeš iz svoje i svake tuđe sjene!
Ako ne sada, kada?
Izađi na svjetlo!
Čekaju ti snovi koje trebaš ostvariti!
Kreni i imati ćeš dobro društvo!
Čekamo na tebe!