Kako smo u prethodnoj kolumni govorili o letećoj brzini koju imaju ljetni mjeseci i samo godišnje doba kao takvo, značaj našeg godišnjeg odmora za kojeg nam se ponekad čini da je prije završio nego počeo, istom tom svemirskom brzinom izblijedi i nestane kao da ga nije ni bilo. Ostaju nam jedino pomalo sjetne emocije na neometane, slobodne dane koji prekratko traju.
Ulaskom u staru rutinu, „poso, kuća, djeca“ ( eventualno koji hobi, kava s frendicama) ne preostaje nam drugo doli planirati novi godišnji odmor, po mogućnosti u nekoj skoroj zimskoj varijanti, pa makar završile doma, ne putujući nigdje, ali barem sa dekicom, knjigom i toplim čajem ( i brdom neispeglanog veša koji stoji skoro mjesec dana i čeka upravo ovaj godišnji odmor).
Vjerujem da kod Vas koji ovo čitate, osim prethodno navedenih, ima i drugih životnih sadržaja, zanimacija, ideja, planova, ali za svaki slučaj, ako ima i jedna osoba koja živi već prije spomenuto jedva čekanje godišnjeg i upoznavanje svjetlosne brzine samo u tom pogledu, pa nazad kreće u rutinu skoro cijele kalendarske godine, i tako iznova i iznova, gdje je modus vivendi konstanta ponavljanja istih obrazaca, želim njoj dati par smjernica kako sa dobrim planiranjem i uvođenjem nekih novih aktivnosti u svaki dan možemo znatno podići razinu vlastite svjesnosti, te samim time kroz neki dogledan period živjeti skoro potpuno drugačiji, zadovoljniji i sretniji život bez potezanja ikakvih velikih promjena, u bilo kojem životnom segmentu.
Dakle, ne trebate (možda) naći odmah drugi posao, sa više dana god odmora, ili promijeniti muža, ili se preseliti u drugi stan, grad ili čak državu, ali možete sljedeće:
Vježbati svjesnost bivanja u trenutku i zahvalnost za sve ono što već imate( a vjerujte imate što, svatko od vas, i mene, nabrajati do bar sutra, ili prekosutra).
Kako se to vježba i što se s time postiže?
Kako svi mi živimo ubrzane živote, ni ne stižemo misliti što se sve događa, zašto, kojim tempom, na što da više obratimo pažnju, što manje, što je bitno i hitno, a što može čekati itd. od te brzine, i naše misli lete još brže i osim što umaraju naš um i tijelo, stvaraju milijunske scenarije za sve moguće ishode koji bi nam se mogli, ili će nam se dogoditi. Da postoji još deset Spielberga ne bi mogli snimiti za života sve filmove koji se jednoj osobi odigraju u glavi tokom par dana, a kamoli za mjesec ili godinu.
Da bi te scenarije onemogućili, i živjeli sporije a time onda “stvorili vrijeme“ za stvari koje do sad nismo stigli nikako, te u konačnici kroz vježbanje, došli do situacija da nam je „skoro“ svaki dan prekrasan, ispunjen, dovoljno dug, ne preopterećen i da godišnji više ne iščekujemo gladni kao sunce poslije kiše, za početak trebamo uvesti samo dvije aktivnosti u našu dnevnu rutinu.
Kako to izvesti?
Na svoj mobitel postavimo alarm sa nazivom OSVIJESTI SADA, koji će vam narednih mjesec dana, od trenutka buđenja do odlaska na spavanje zazvoniti neku posebnu melodiju svakih sat vremena!
Dovoljno je da vas taj alarm na početku samo podsjeti da je prošao puni sat, a Vaš zadatak u tom trenutku, što god radili, jest da se zaustavite, (nadam se da nitko od vas nije neurokirurg ili slično nešto- jer za vas ovi alarmi i satnice ne vrijede dok operirate) da osvijestite sebe, svoje tijelo, svoje postojanje, svoje stanje, vrijeme, mjesto, okruženje, i najbitnije vaš vlastiti dah. Udahnite dublje par puta ( 3-4 barem), i nastavite raditi što ste radili do tada.
Ono što se događa u tim trenucima jest da s učestalim prakticiranjem ovakve svjesnosti vlastitog postojanja u sada, svjesnog disanja i promatranja, počinjemo tokom vremena širiti vlastitu perspektivu, zamjećivati stvari koje možda do tad nismo, gledati ih na neki novi način, čuti drugačije, osjećati se drukčije, te time polako i neprimjetno počinjemo mijenjati i sami sebe.
Uz taj podsjetnik, alarm svakog sata, predložila bih vam da postavite još druga dva alarma sa nazivom ZAHVALI DANAS.
Jedan neka bude jutarnji alarm 5 minuta prije redovnog buđenja uz koji nećete izletjeti iz kreveta kao ošinuti bičem, a drugi postavite u večernje vrijeme kad već otprilike idete na spavanje.
Ovaj alarm odnosi se na mentalno ili verbalno izražavanje zahvalnosti koja nam svima nedostaje u našim životima. Naši umovi postavljeni su na postavke koje odmah i momentalno najprije reagiraju na sve što nam nedostaje, što fali, o čemu maštamo, ali to još nemamo, što bismo voljeli i željeli još od kad smo bili mali, ili na faksu ili kad smo se prvi puta zaposlili, udali, pa nikako da to ostvarimo.
Isto tako, zasigurno vam je poznato, kako je sve oko nas a i mi sami energija, i da stvari funkcioniraju na principu privlačenja. Pa shodno tome, ako stalno primjećujemo da nečeg nemamo, odašiljemo vibraciju neimanja, i samim time, stalno neimanju i svjedočimo.
Kada prakticiramo svjesnost, a uz nju i redovito izražavamo zahvalnost-dvaputa dnevno, a možete i češće ( za to što ste se jutros probudili, jer neki se možda nisu, za svoje ruke koje grle, noge koje hodaju, vid, sluh, okus, posao koji imamo, krov nad glavom, za cipele i haljine u ormaru…i dalje znate, jel da,(ne moram pisati šalabahter za to) „podešavamo“ svoj um i svoje tijelo u drugačiju vibraciju koja nije stalno u osnovnom obrascu neimanja.
Dakle, da sumiramo, svako jutro i navečer se budimo i liježemo sa hvala za sve što se sjetimo, bar pet minuta, i pokušajte osjetiti radost za te darove!
Svakih sat vremena uz alarm osvještavamo sebe, okruženje, gdje smo, što smo, uz osviješteno disanje( minuta će već činiti veliku razliku-što je otprilike 12 min dnevno-to valjda možete odvojiti za sebe??)
I budite uporni…Ne odustajte, jer promjena neće doći preko noći, ali uskoro ćete ih početi primjećivati, u svojim pogledima, razumijevanjima, reakcijama, biranju riječi, a potom i hrane, pića, društva, okoline…no ne mogu vam sad otkriti sve tajne odjednom…
Vjerujem u Vas i znam da možete…pola sata rascjepkanih kroz dan može u potpunosti promijeniti vaš život.
Krenite!
Kada, ako ne sada…..
Ako imate pitanja oko ovih aktivnosti ili želite detaljnija objašnjenja slobodno mi pišite u inbox na mom IG profilu…
Navijam za Vas…Možete vi to….