Možda je jedno od najčešće primarno postavljenih pitanja svakog od nas, na koje nikada ne dobijemo potpun odgovor: tko sam ja, zašto sam ovdje, zašto mi se ovo događa, zašto baš imam ove roditelje, zašto baš ovog partnera, zašto baš ovaj posao, zašto, zašto, zašto, tisuću i jedan zašto!
Kad nas krenu preplavljivati ova pitanja, nekog prije, nekog kasnije, a nekog možda nikada( ili ne žele čuti svoj unutarnji glas), znak je da smo najčešće stigli do nekog zida, neke prepreke, nekih nepoznatih okolonosti ili okruženja kojeg dosada nismo imali prilike sresti, upoznati i naravno nismo stekli iskustvo kako se ophoditi u tom zasebnom slučaju/situaciji. Tek tada „kao ničim izazvani“, krenemo tražiti odgovore kako to ishendlati!
S obzirom da smo mi ljudi bića koja djeluju po navici, po naučenim obrascima, po zapisu na gramofonskoj ploči spremljenoj duboko u umu da se izvuče van po potrebi i kad zaškripi, pa ponovo spremi u svoju kutiju, dok neće trebati za nešto, što god to već bilo, teško se suočavamo sa nečim za što nemamo nasnimljenu ploču.
Kad se desi situacija u kojoj shvatimo da ploče nema, dakle nema „sve znam“, dakle nema šalabahtera, nema brze dostave na koju smo radi načina života (dosad) navikli, kreće panika, stres, kopanje po svim kutijama, rovarenje i traženje slične ploče, sličnog sadržaja, sličnih iskustava… A ploče NEMA!
Ljubavi draga, nitko se nije rodio sa svim pločama! Neke ćeš morati nasnimiti sama!
Znaš, na početku neće biti lako, bit će suza, bit će panike, bit će stresa, bit će ljutnje, gnjeva, zamjeranja,bijesa!
Bit će i nemoći, upadanja u stanja „ja to ne mogu“, preteško je, pa kretanja naprijed, pa vraćanja na staro, pa guranja pod tepih( ali tepih brzoooooo naraste da je veći od tebe),bit će svega…
Najvažnije je da će nakon prvih muka i končanog shvaćanja da ploče nema, krenuti upravo ova gore navedena pitanja. Prepoznati ćeš taj trenutak po tisuću ZAŠTO!
I taj dan zapiši negdje u kalendar! Taj dan kad se rodilo tisuću zašto, s njime si se ponovo rodila TI! Kraljica svoga života!
I od tog dana nema nazad ,makar ćeš nekada poželjeti( samo na početku iz straha od nepoznatog), ali nema više u ono što si nekada bila, nema više u ono u što si nekada vjerovala, ono što si nekada mislila da je to sve-kraj svemira.
Za tebe tek sada svemir počinje dobivati svoje značenje-ono koje ti stvoriš-ono koje mu ti daš- ono koje sama kreiraš svojom maštom, svojim srcem, svojom dušom!
Kad jednom kreneš na taj put, put potrage za odgovorima na tisuću zašto, krenula si u potragu za zlatnim gralom, u potragu za svojom sjenom, u potragu sebe same, svojeg puta, svojeg cilja i konačne spoznaje TKO SAM JA?